GSM: +385 98 374 464
Email: apartmani.jakovcev@gmail.com
GSM: +385 98 374 464
Email: apartmani.jakovcev@gmail.com
Zbog nejasnog kriterija oko definicije otoka općenito, nema opće suglasnosti o njihovu broju. No smatramo da nećemo pogriješiti ako ovaj broj zaokružimo na 150. Površina akvatorija u kojemu su smješteni iznosi oko 320 km2 .
Najveći otok u arhipelagu jest Kornat. Murterini, najbrojniji među vlasnicima posjeda, nazivaju ga Kurnat, otočje Kurnati, a sebe Kurnatarima, ostali susjedi i šira javnost uglavnom Kornat i Kornati. Površina otoka iznosi 32 525 315 m2 ;duljina litorala 66,1 km, a visina 235m - vrh Metlina. Otok je dug 25,2 km ili 13,6 morskih milija. No osobitost i prepoznatljivost kornatskog arhipelaga čine mali otoci.
Smješten na vratima Kornatskoga otočja (Murterani su vlasnici većine zemljišta), Murter je privlačna točka nautičara, ali i svih ljubitelja tihog odmora. Počeci turizma u Murteru sežu u tridesete godine ovoga stoljeća, kada je u uvali Slanica izgrađena Češka vila.
Poput mnogih onodobnih stočara i težaka, i Kurnatari su do pašnjačkih i kasnije obradivih površina dolazili paljenjem. Postupak se obnavljao svakih nekoliko godina, po određenom redu i u određeno vrijeme. Iako se zna da su događaji ponekad izmicali kontroli, u cjelini, pašnjak se palio organizirano. Posljedica paljenja pašnjaka danas je gotovo lunarni pejzaž Kornata i joše nekih većih otoka, npr. Kurbe, Škuja, Lunge.
Od svih proizvoda koje je stvorila kornatska ruka najvažniji i najupečatljiviji svakako je zid, točnije suhozid. Jedno od temeljnih obilježja suhozida jest sama orijentacija. Zbog toga što su svi veliki otoci izduženi, svi su zidovi građeni od mora do mora, to jest s jedne strane otoka na drugu. Zid je točno toliko visok da ga ovca ne može preskočiti niti prijeći na tuđi pašnjak. On je onoliko širok koliko je potrebno da ga snaga vjetra ne razori.
Samo još jedan artefakt na kornatskom kršu pobuđuje jednaku pozornost kao suhozid. To su izolirane ograde - maslinici obzidani širokim suhozidom. Nalazimo ih na više od stotinu mjesta u arhipelagu, i to na "najneočekivanijim" lokacijama. Na strmim stranama Škuja i Smokice, na sedlima Smokvene i Gustaca, na blagim pristrancima Njivice, Piškere, Žakna, Lavse, Suhe Punte, Stativala, Pinezela i Grbe, na ravnim platoima od Knježaka do Šipnata.
Kornati su, poput mnogih jadranskih, mediteranskih i svjetskih otoka, nastali na kraju ledenog doba kada se površina svih mora tako osjetno podigla da su bivša polja postala more, a bivši gorski lanci otoci. Proces izdizanja razine mora u nešto promijenjenom obliku (otprilike 1 mm na godinu) traje i danas. Da je tome tako, potvrđuju antički ostaci u Kornatima, koji su prije dvije tisuće godina bili iznad morske površine ili na njezinoj razini. Najbolje očuvani među njima jesu vivariji u podmorju otoka Svršate i u Maloj Proversi, potopljene solane u Šipnatama i Lavsi, potopljeni muli u podmorju Trstikovca, Stativala i Sedlastog boka, neistraženi podmorski ostaci u Piškeri.
Prvi stanovnici kornatskog otočja, kako je već kazano, bili su ilirsko pleme Liburni - etnos rasprostranjen na području koje je po njima u antici nazvano provincija Liburnia - koja se protezala od Istre do ušća rijeke Krke. Sami Kornati bili su dio akvatorija u kojemu su Liburni - čini se - suvereno vladali i čiji su promet kontrolirali, onaj dio šireg akvatorija koji povjesničari antike nazivaju Liburnicae insulae.
Liburne su na Kornatima, od I. stoljeća nove ere, zamijeniili novi kolonizatori. Teško je, osim na temelju ostataka materijalne kulture, reći na koji su način upravljali ovim prostorom, ali je razložno pretpostaviti da to nije bilo bitno drugačije od onoga što se događalo na drugim malim ili manjim otocima bez antičkih gradova. Posjed je bio dakle u vlasništvu ili na korištenju zaslužnih obitelji ili odanih podanika imperija. Budući da pisanih tragova nema, osim ako se njim ne smatraju preživjeli romanski oblici u imenima otoka, ustvrdit ćemo, kao i u slučaju Liburna, da je sve što znamo o toj vladavini do nas došlo preko ostataka razorenih villa, solana, vivarija ili tereta s potopljenih brodova.
U vremenu kada su Kornati bili dio važnoga plovidbenoga puta, a povjesničari misle da je jedan od tih trenutaka pokušaj Justinijanove obnove Bizanta u VI. st., na otoku Kornatu sagrađena su najmanje dva objekta od izvanredne važnosti, oba na lokalitetu Tarac. Prvi je utvrda Tureta na vrhu iznad polja, s koje se nadzirao plovidbeni put kroz Kornatski kanal, a drugi crkva svete Marije u podnožju.
Noviju povijest kornatskog arhipelaga i odnose koji su na njemu trajali sve do druge polovice XX. st. odredio je jedan izum. Naime, na početku XVI. st. zadarski plemić Šimun de Cedulinis izumio je lov srdela svjetlom. Do tada se plava riba lovila bez svjetla, za ljetnih mrakova, povlačnim mrežama, na unaprijed određenim (ždrebanim) poštama, a o lovu srdela nema spomena u dokumentima. De Cedulinis je svoj izum patentirao i dobio ekskluzivno pravo ribolova na Kornatima - tadašnjem zadarskom akvatoriju - na 10 godina.
Dio Kornatskog otočja, otprilike dvije trećine kopna i akvatorija, danas je nacionalni park. Iz Zakona o uvođenju najvećeg stupnja zaštite izostavljeni su Žut i Sita sa svojim otocima, iako geomorfološki, geografski i kulturološki pripadaju kornatskoj otočnoj skupini. Od proglašenja otočja nacionalnim parkom, 1980., na Kornatima su provedena mnoga znanstvena istraživanja, osobito ona koja se odnose na prirodnu baštinu. Ova su istraživanja iznijela na vidjelo brojne obavijesti o geološkim, meteorološkim, zemljopisnim, biološkim i drugim osobitostima otočja. Popisano je do sada 537 biljnih vrsta na kopnu, 226 svojti bentoskih alga, oko 850 vrsta živih organizama u moru, a među njima 579 beskralježnjaka, 160 vrsta ribe, jedna kornjača i tri vrste sisavaca, od kojih je jedan - morska medvjedica - vjerojatno zauvijek izgubljen.
Unatoč tako velikim brojevima, svi se slažu da su Kornati nedovoljno istraženi. Ovu tvrdnju može potkrijepiti samo jedan podatak. Znanstvenici smatraju da bi se broj svih živih organizama u moru, kada bi bili istraženi, kretao između 2500 i 3000. Isto tako nedostatno je istražena i opisana antropološka baština otočja. U parku postoje ugostiteljski objekti koji mogu pružiti temeljne usluge posjetiteljima, služba nadzora i kontrole ponašanja posjetitelja, informativni i receptivni punktovi. Posjetiteljima je dozvoljeno kretanje unutar cijelog parka, osim područja oko otoka Purare i hridi Male Purare i Volića koje je proglašeno zonom posebne zaštite. Posjetitelji Nacionalnog parka "Kornati" uvijek moraju uvažavati i poštovati činjenicu da su svi kornatski otoci, osim što su zaštićeni kao prirodna baština, privatno vlasništvo. Na području Nacionalnog parka "Kornati" postoji osam uređenih i označenih planinarskih staza koje vode do vidikovaca s kojih je moguće vidjeti Kornate u cijelosti ili neke od njihovih najljepših dijelova. Te staze označene su i osmišljene pod zajedničkim imenom - Planinarski put Kornati.
Izvor teksta: TZO Murter-Kornati
Izvor fotografija: Arhiva
